Zdravlje

Studija o devojčici sa neverovatnim pamćenjem: Mape uma osobe koja "mentalno putuje kroz vreme"

Komentari
Studija o devojčici sa neverovatnim pamćenjem: Mape uma osobe koja "mentalno putuje kroz vreme"
Studija o devojčici sa neverovatnim pamćenjem: Mape uma osobe koja "mentalno putuje kroz vreme" - Copyright Unsplash

Autor: Science Alert

13/09/2025

-

12:00

veličina teksta

Aa Aa

Za većinu nas uspomene polako blede, a veliki deo njih i potpuno nestane. Ali za retke pojedince, emotivni događaji ostaju toliko urezani u pamćenju, da ih evociraju do najsitnijih detalja.

Predmet istraživanja bio je upravo takav jedan slučaj. Reč je o tinejdžerki T.L. ima sposobnost da se seti neverovatnog broja događaja iz svog života i to toliko detaljno, da su je naučnici nazvali "putovanjem kroz vreme".

Ona je jedna od retkih osoba sa hipertimezijom, odnosno izuzetno razvijenom autobiografskom memorijom, a naučna analiza koja se bavila njenim slučajem je prva sveobuhvatna studija o toj pojavi.

T.L. se priseća prošlih događaja, kao da ih ponovo proživljava, a može i da unapred doživljava ono što tek dolazi.

Naučnici smatraju da će njen primer biti od pomoći u boljem razumevanju toga kako ljudski mozak kodira, vraća ili odbacuje uspomene i tako oblikuje osećaj identiteta i kontinuiteta.

"Kod ovih pojedinaca, poznatih kao hipertimezičari, sećanja su pažljivo razvrstana po datumima. Neki mogu u detalje opisati šta su radili 6. jula 2002. godine i ponovo proživeti emocije i senzacije tog dana", objašnjava neuropsihološkinja i glavna autorka studije Valentina La Korte sa Univerziteta Pariz Sité.

Oživljavanje uspomena

Još od detinjstva, T.L. je mogla da mentalno putuje kroz vreme i oživi uspomene u živopisnim detaljima, često iz različitih uglova, kao da je bila svuda prisutna na sceni.

Ona je ovu sposobnost otkrila svojim prijateljima kad je imala osam godina. Pošto nisu mogli da zamisle o čemu govori, optužili su je da laže.

"Shvatila je da njen um funkcioniše na neuobičajen način, pa je iz straha da ne ispadne čudna o tome govorila samo porodici, i to tek sa 16 godina", pišu La Korte i njene kolege.

Sa 17 godina, T.L. je odlučila da svoju priču podeli sa širom javnošću, piše Science Alert.

Na testu pamćenja, La Korte i njen tim zamolili su je da se priseti četiri lična događaja iz pet perioda svog života. Njeno prisećanje detalja bilo je na samom vrhu proseka, u skladu sa današnjim dijagnostičkim kriterijumima za hipertimeziju.

Njena sećanja su, prema istraživanju, "bogata kontekstualnim i fenomenološkim detaljima" i karakterišu ih "snažan osećaj ponovnog proživljavanja".

Unsplash

 

T.L. može i da "putuje" u budućnost. Njene mentalne projekcije mogu izazvati snažan osećaj da su događaji koje nikada nije lično doživela već bili deo njenog iskustva.

Prostorije uma "putnice kroz vreme"

Možda i najfascinantnija je njena "vremenska mašina". Činjenice i akademsko znanje, koji nemaju emotivnu težinu, nisu u njenom umu povezani s posebnim vizuelnim slikama i zahtevaju trud da bi ih zapamtila. Ona ih naziva "crnim uspomenama".

Nasuprot tome, njene lične uspomene, koje nose emocije, lako se smeštaju u njen "mentalni prostor", a ona ga opisuje kao pravougaonu, veoma veliku, belu sobu s niskim plafonom.

Poput biblioteke, ta bela soba sadrži trenutke njenog života, uredno poređane prema složenom katalogu. Svaka igračka koju je ikada imala tamo je izložena, sa oznakom na kojoj piše kako se zove, od koga je i kada je stigla.

Može da prelistava porodične fotografije u toj sobi, jer je zapamtila svaki njihov detalj. Ako poželi, T.L. može da "skine s police" omiljenu knjigu i pročita je za utehu.

Unsplash

 

Njene uspomene su poređane hronološki, a detalji postaju nejasniji što su stariji.

"Otprilike", navodi studija, "T.L. je mogla da razlikuje dane u poslednjem mesecu, mesece u poslednje dve godine, a za starije uspomene samo godine".

Ne mogavši da zaboravi negativne događaje kao većina ljudi, T.L. ih smešta u kovčeg unutar bele sobe. Tamo drži i uspomenu na smrt svog dede.

Bela soba povezana je s drugim prostorijama u koje može da pobegne kad je preplavljena emocijama.

Ima i "sobu za hlađenje" u koju odlazi da se smiri kad je ljuta. Ako rešava neki problem, zatvara se u malu, praznu "sobu za probleme", bez ikakvih ometanja.

Kad je njen otac otišao da nastavi vojnu karijeru, u njenom umu pojavila se još jedna neprijatna prostorija, u kojoj su boravili vojnici. T.L. odlazi tamo kad oseća krivicu.

Studija o T.L. ne istražuje poteškoće koje donosi njena izuzetna memorija, ali drugi ljudi s hipertimezijom opisuju stalni i prekomerni tok uspomena kao "neprekidan, nekontrolisan i automatski".

Vrlo malo njih je svoja iskustva podelilo u naučnim časopisima.

"Teško je izvoditi opšte zaključke o hipertimeziji jer se nalazi zasnivaju na tek nekoliko slučajeva. Da li starenje utiče na uspomene ovih ljudi? Da li njihova sposobnost mentalnog putovanja zavisi od godina? Mogu li naučiti da kontrolišu gomilanje uspomena?", pita La Korte. "Imamo mnogo pitanja, a sve tek treba da bude otkriveno. Pred nama je uzbudljiv pravac istraživanja".

Studija je objavljena u časopisu Neurocase.

Komentari (0)

Magazin